Šta je to naša sudbina? Naša sudbina to je naš duboki karakter, to je naša podsvijest, to je naša duša. Na predavanjima sam počeo da govorim Ijudima: "Nama se događa to, zavisno kakvi smo mi unutra. Kakav sam ja unutra, takvi događaji mi se dešavaju spolja. " Dijagnostikujući unutrašnje čovjekovo stanje mogao sam reći, šta će mu se desiti u budućnosti.
Da bi preživjeli u narednim godinama, treba uraditi tri stvari: Prvo - naučiti opraštati. To jest, prihvatati volju Božju. Čovjek koji se bori sa Bogom - nije životno sposoban. Ćelija se ne može boriti sa organizmom. Zato treba jasno shvatiti, da sve dolazi od Boga. Ako je nešto loše u našim životima, to je rezultat naše nesavršenosti, a ne uticaj nekih zlih sila. Dakle, prvo naučiti oprostiti, i prihvatiti Božju volju.
Drugo, treba naučiti mijenjati se. Ako se vaša duša ne mijenja, ni vaša sudbina se neće promijeniti. Tako, spremnost da se mijenja: To je prevazilaženje grijeha, to je promjena sudbine. To je drugi neophodan uslov, da se preživi u narednim godinama.
Mijenjanje to je rušenje. Govorili su mi ti koji su čitali moje knjige ako pri tom nijesu uklonili sve uvrede, teško su se razbolijevali i umirali. Zato što dodir sa božanskom logikom za čovjeka koji ne želi da se mijenja, je opasan po fizičko zdravlje. Duša se čisti, taj proces može biti smrtonosan. Zato sam u prvoj knjizi i napisao, ako ne možete oprostiti bliskoj osobi, tada nije poželjno da čitate knjigu. Mnogi Ijudi su mi potom govorili: "Mi fizički nijesmo mogli čitati vaše knjige.". Potom su počele bolesti, nesreće, tragedije. Posle 5-7 godina uzimaju knjigu i sve shvaćaju. Zato što su bolesti, nesreće i katastrofe prinudno mijenjanje čovjeka.
Smisao mog istraživanja je pomoći čovjeku da uradi dobrovoljno to što sudbina radi sa njim prinudno. Tako, mijenjanje je veoma mučna stvar. U čemu se mijenjanje razlikuje od razrušenja? Praktično ni u čemu. Samo je razlika u tom, što mijenjanje, koje je na fonu Ijubavi, postaje razviće, a ne razrušenje. Dakle, treći glavni uslov je naučiti voljeti.
Bog je Ijubav. Ako želimo da neprekidno volimo, moramo imati neprekidan kontakt sa Bogom. Slično privlači slično. Ako moja priroda - nije božanska, ja ne mogu da se sjedinim sa Bogom. Ako sam ja iskonski grešnik - moje stremljenje Bogu, ne može biti postojano. Zato ja mogu: plakati, kajati se, ali, ne mogu da osjetim potpuno jedinstvo sa Bogom. Da bi Ijubav u duši držao neprekidno moram se sjetiti šta je rečeno u Starom zavjetu: " Bog je stvorio čovjeka po Svom obrazu i podobiju. ". Ne po formi, po podobiju. Bog je Ijubav. Čovjek se takođe sastoji od Ijubavi. Čovjekova duša sastoji se od Ijubavi i bez Ijubavi umire.
Zato, da bih zadržao Ijubav moram da osjećam da sam ja Božja tvorevina. Moram da osjećam da sam sin Božji. Čuvajući neprekidno jedinstvo, povezanost i Ijubav sa Stvoriteljem. Samo u tom slučaju, ja ću sačuvati Ijubav kada počne da se ruši sve ostalo....
Kompletan tekst je objavljen na blogu pošto na fb ne mogu postaviti link bloga evo link sajta
http://bebamur.weebly.com/
