Draga Daro, sve što mogu na ovo tvoje reći je da je to tako, 95% ako ne i više porodičnih odnosa su takvi, naš život su traume iz djetinjstva i nadalje, ali rekla sam ti već da sam i ja tek sad mnoge stvari spoznala, bolje ikad, nego nikad... ti si ispred mene i ne okreći se... prošlost je prošlost, živi danas, voli sebe, oprosti drugima radi sebe, radi svoga djeteta ( imaš dobar tekst o oprostu od prekjuče na mojoj stranici i slušaj malo Lazarova (video))... bitna si ti i tvoje dijete... neka te vodi ljubav, a to je opet tvoje dijete... prošla sam možda i gore stvari od tebe... pomenuću samo rat kao šlag na sve... ali neću da mislim o tome, to je negativna energija, imam čak 3000 potresnih stranica ratnog i poratmog dnevnika, ali ga nisam objavila jer taj materijal ubija... nisam ni ja uvijek imala idealan odnos sa kćerkom dok je nisam shvatila i prihvatila takvu kakva jeste, mi roditelji hoćemo da oblikujemo djecu, a ona se rađaju savršena, još ako su drugačija, posebna, to su dragulji... takva je moja kćerka, a vjerujem i tvoj sin.
Ima li veće sreće? Udahni duboko i osjetićeš tu sreću, a ona će se prelivati prvo na njega, pa onda na sve druge oko tebe... ali treba vremena, vjere, strpljenja i istrajnosti... i ja svaki dan idem korak naprijed, pa korak nazad...tako se uči... ako nisi rođen naučen... ti i ja smo učenici... nismo se slučajno srele... želim ti prijatan dan... samo ovaj...samo je DANAS bitno, juče zaboravi, a sutra nije došlo i šta će biti ne znamo i ne trebamo ni znati, pa ni misliti o tome...
:*
P.S. što se mene tiče persiranje je napotrebno, ali ti kako želiš :)
