Šta je GMO?
Postupak
stavljanja humanog gena u životinje, ribljeg gena u paradajz, gena iz
insekta u krompir kako bi organizmi bili veći, jači, lepši, dugotrajniji
i otporniji na insekte naziva se genetičko inženjerstvo ili
oplemenjivanje zasnovano na genetskim promenama. U genetičkom
inženjeringu koristi se niz laboratorijskih metoda kojima se može iz
organizma izdvojiti, proučavati i promeniti tačno određeni gen te
ugraditi u nasledni materijal istog ili nekog drugog organizma. Tim
postupcima se neznatno menja genom (ukupna količina gena) ili se
postojeći gen "pojačava" ili "stišava" da bi se dobilo željeno svojstvo
unutar vrste.
Niko
ne sumnja da je prenos DNA postala rutinska tehnika u biotehnologiji
koja će, bez sumnje, na mnogim područjima doneti velike prodore u pre
svega poljoprivredi i medicini. No, s druge strane, brine činjenica da
se ta ista tehnika komercijalizirala i sad se javlja monopol nekoliko
multinacionalnih kompanija.
Danas
je svet, naročito zapadni, preplavljen namirnicama koje su nastale na
temelju genetski manipulisanih sirovina. Najčešće su u pitanju soja,
paradjz, pasulj, krompir, kukuruz, tikva, a to znači i njihovi proizvodi
kao što su skrob, sirupi, stočna hrana, meso, mleko itd. Tako su
genetski manipulisane namirnice na mala vrata ušle u lanac prehrane.
Kukuruz
je genetski modifikovan s ciljem da se iz ulja njegovih klica dobije
povoljniji odnos zasićenih i nezasićenih masnih kiselina, pamuk da seme
daje više ulja, pšenica da bolje podnosi mraz itd.
U
nameri da tržištima osigura veće količine riboflavina, farmaceutska je
industrija klonirala bakteriju roda Subtilis tako da daje što veće
prinose tog vitamina. Isto je tako zapanjujuć primer bakterije kojoj je
genetskom manipulacijom unesen ljudski gen koji omogućuje da bakterija
proizvodi insulin puno kompatibilniji od svinjskog.
Iako
se uspesi genetskog inženjeringa ne mogu osporiti, ipak plaši ideja
koliko smo daleko od prirode i koliko ćemo se tek odaljiti od nje u
budućnosti.
