Zbog čudnog rasporeda zvijezda na mome nebu, nikad nisam bila zaljubljena u nekog iz istoga grada, a zaljubljivala sam se ludo, s potrebom da mu sve o sebi ispričam. Slijedom toga pisala sam, a pišući, činilo se kao da živim dvostruko, s dodatnim bonusom, jer sam sve proživljavala dvaput, jednom u stvarnosti, drugi put na papiru. Zapisano, sve se bistrilo i bivalo jasnije: vrtoglavi ushiti i maglovite ljutnje, beskrajna čekanja i jalove sanjarije, oblikovano riječima sve je dobivalo drugo značenje. Pišući pisma shvatila sam da riječi sasvim drugačije zvuče napisane, nego zamišljene, premda i jedno i drugo pripada sferi bezglasnog.
Nikad nisam imala problem s tim kako pismo početi, nego kako prestati, jer uhvativši nit sve se odmatalo samo po sebi, iz jednoga u drugo i treće i teško je bilo presjeći, a ostaviti toliko toga neizrečenog.
Lijepo je sad listati te, sad već požutjele koverte iz vremena kad je pisma još nosio poštar, držati u ruci gusto ispisane listove i pokušati iz napisanog dešifrirati kako sam se tada osjećala i što me zaokupljalo. Mogu to tek jednim dijelom, jer preda mnom je ono što sam primila, dok je ono što sam dala na nekoj dalekoj adresi.
S nježnošću mislim na iščekivanje i veselje čitanja, pa ubacivanje pisma u knjigu ili pod jastuk, da mi je stalno pri ruci, da ga stoput dnevno pomilujem i prislonim uz obraz. U virtualnom vremenu izostaje uzbuđenje čekanja poštara, nema ni crteža po koverti, ni otisaka poljubaca, zamišljenih mirisa, no ni virtuala nije baš sasvim bez duše. U ovoj formi moguće je slijediti priču točno kako se odvijala, s obje strane, što je samo po sebi divno, kao mali roman.
Možda ću jednom otisnuti ta pisma na papir, i u mojoj tajnoj kutijici pridružiti ih onim „pravima“… ali nije još vrijeme za to. Bit će to tek kad počnem zbrajati i raditi bilance, pa mi zatrebaju priznanice o tome da sam bila voljena, na razne načine, i s različitim ishodima. Ali do tada – moram živjeti i pisati.
Jer u konačnici, ti moji ljubavni zapisi nisu drugo nego male kronike mog lutanja, odrastanja, kasnog sazrijevanja i povrataka samoj sebi
