Ovo je zen-priča o cirkuskom slonu koji je bio zavezan tankim užetom za stupić. Iako je za velikoga slona to bila mala prepreka do slobode, nikada se nije pokušao otrgnuti.
Evo zašto: slon je bio zavezan za ovaj stup još kao nejaki mladunac i svaki je pokušaj da se oslobodi rezultirao jakim bolom. S vremenom je odustao i naučio je živjeti u skučenom prostoru. Iako je odrastao i ojačao, nikada se nije ponovno pokušao osloboditi jer je vjerovao da ne može. Sve što je bilo izvan njegova iskustva činilo mu se nedostižnim. Iako više nije bio mali slon i okolnosti su se promijenile, on je vjerovao starom iskustvu, koje više nije odgovaralo istini.
Tako je i s nama – naša nas uvjerenja vežu jače od bilo kojih konopaca. Uvjerenja se uglavnom temelje na prošlosti i ne odgovaraju sadašnjosti, no mi smo za to često slijepi. Ono što vjerujete postaje vaša stvarnost i upravo ta slika zasjenjuje vaše mogućnosti i dostupna rješenja. Uvjerenja zapravo upravljaju ishodima vaših pothvata. Ako vjerujemo da smo nesposobni, nevrijedni, glupi, ishod naših nastojanja odgovarat će upravo tim uvjerenjima. Drugim riječima, doista ćemo postati ono što vjerujemo o sebi. Nesvjesno tražimo dokaze koji ponovno podupiru istu staru priču, a druge mogućnosti i načine prestajemo tražiti. Kako kaže Henry Ford: „Uvijek smo u pravu, i kada mislimo da možemo i kada mislimo da ne možemo.“
