“Ako ne možeš tolerisati neku osobinu, toleriši barem osobu, jer svaka osoba ima više osobina, uključujući i one dobre.”
(Talidari)
O tome koliki je nekome prag tolerancije zavisi koliko će mržnja imati zamaha u životu te osobe. Što imamo više tolerancije, to imamo manje mržnje. Naravno ne treba tolerisati zlo, ali ga ne treba ni mrziti, jer postoje puno bolji, sofisticiraniji i učinkovitiji načini za hvatanje u koštac s tuđom zlobom i slabostima. S druge strane, neke stvari se trebaju tolerisati. Najvažnije je tolerirati različitosti, jer većina mržnji je uzrokovana upravo različitosti. Mrzimo one koji nisu kao mi, za koje smatramo da su po nečemu različiti od nas, nečemu što ne možemo nikako prihvatiti, nikako tolerisati. No međutim ako podignemo prag svoje tolerancije onda se stvari mijenjaju. Da bismo uvažili tuđe poglede na svijet i ponašanja potrebno nam je razumijevanje od kud oni proizlaze te otvorenost da naši pogledi na svijet ne moraju biti bolji samim time što su naši. Kad dozvolimo drugima da imaju drugačije mišljenje i stavove, time dajemo priliku drugoj strani da i oni nama dozvole da i mi imamo drugo mišljenje i stavove. Često nema smisla nadmetati se ko je u pravu i čija su uvjerenja bolja, pa je bolje pronaći način pomiriti se sa svijetom – živjeti i pustiti druge da žive (po svom). Ne zamarati se time što drugi misle i rade, pogotovo ako nas ne vrijeđaju i ne ugrožavaju.
Tolerancija ne znači prihvaćanje i slaganje s onim što neka mrska osoba zastupa, nego prihvaćanje i slaganje s osobom. Osoba je više od sume njenih osobina. Ako ti se ne sviđa neka njena osobina, to ne znači da ti se takođe ne mogu sviđati sve druge njene osobine. U svakoj osobi postoji više osobina. Pokušaj nikada ne osuđivati osobu, nego samo neku njenu osobinu (ako baš moraš). Svi smo mi ljudi, s našim slabostima i snagama, manama i vrlinama. U nečemu se slažemo, u nečemu ne, ali na kraju krajeva svi smo mi ljudi i svi pokušavamo živjeti najbolje što znamo.
