nedjelja, 7. listopada 2012.

oslobađanje

hoću ovde da pišem kao da pričam kod psihijatra
da se ispovedam...
boli glava već dugo, povišen pritisak...
fejs me uništava
sinoć mi i slika milog sa dragom na žabljaku izazvala emocije
što je izazvalo sećanja, vlažne oči i jaču glavobolju
onda tablete i gubljenje svesti umesto sna
a rekla sam da ovde o njemu neću, ali ko je znao
hajde bar slike sam uzela u folder, a ne ovde, valjda će to proći
plus kuća sa hiljadu problema koje nemoćma u borbi sa vjetrenjačama zataškavam
ali oni su tu ispod moždane opne je sve što skrivam od drugih, a pokušavam i od sebe
tepanjem mačku, praštanjem sonji, ručkovima i drugim uslugama njemu
a on ni hvala, nego još jutros dođe uparađen
a tragovi mu smrde svim pa i nečovještvom (dugovi i drugovi)
i reče: *ipak idem da glasam*
ne tiče me se, ali na moje iznenađenje neki dan reče da neće više
ja se obradovah da je bar tu progledao
ma, ne tiče me se, ali kad glava boli smeta i to
a glava boli jer se skupilo svašta...
malo i sa hranom od letos šaram
naveče me uhvati glad kao ludilo pa njoj kažem da nešto kupi
moram sve vratiti na početnu poziciju!
LCHF strogi i g132 ću kupiti i pik jovo nanovo
aleksina narav, od svega mogu pobeci ali od sebe ne
i sad još taj fejs, krug se tu zatvara
kao da sam znala da nije za mene, ali đavo ne spava i čeka momenat
lani ni pronalazak milog na njenu nije bio okidač
a ove godine me ukopa: euro-neuro, baš euro-neuro
nije problem sve izbrisati, danas pauza i onda odluka
baš me interesuje šta bi mi rekao pp
(pravi psihijatar)